Basics
Uvod
Matične stanice glavne su stanice ljudskog tijela koje čine sljedeće: jednostavno reproduciraju same sebe ili stvaraju druge vrste specijaliziranih stanica. Embrij u vrlo ranoj fazi sadrži matične stanice koje se polako specijaliziraju za stvaranje svih stanica u tijelu. Danas je moguće u laboratoriju reprogramirati i stanice odraslih osoba radi vraćanja u stanje nalik embrionalnom, a moguće ih je koristiti za stvaranje svih vrsta specijaliziranih stanica.
Medicinska važnost matičnih stanica
Matične stanice preuzete iz embrija ili stvorene reprogramiranjem stanica odraslih osoba ne bi se ubrizgavale izravno u tijelo odrasle osobe zbog rizika od njihova daljnjeg kopiranja, što bi ih učinilo kancerogenima. U laboratoriju ih je pak u posebnim uvjetima moguće potaknuti da izrastu u praktički bilo koju vrstu stanica u ljudskom tijelu. Time se dobiva izvor stanica za zamjenu onih koje obično nije moguće zamijeniti nakon oštećenja, primjerice stanica srca i živčanih stanica.
Pogledajmo, primjerice, bolesnike s ozljedom kralježnice. Njihov oporavak mogao bi biti olakšan ubrizgavanjem živčanih stanica u kralježnicu. Živčane stanice mogle bi također usporiti ili čak zaustaviti Parkinsonovu bolest. Stanice gušterače mogle bi omogućiti kontroliranje dijabetesa i slično. Potencijal takvih stanica očito je velik, no u ovoj ranoj fazi istraživanja teško je reći koliko će se uistinu upotrebljivih terapija razviti. Izdvajanje matičnih stanica iz embrija vrlo je kontroverzno, a tehnike za reprogramiranje stanica još su poprilično nove. Još nije poznato hoće li reprogramirane stanice moći izvršiti sve funkcije kao i stanice dobivene iz embrija.
Info cards
Matične stanice glavne su stanice ljudskog tijela koje stvaraju kopije samih sebe ili stvaraju druge, specijalizirane vrste stanica
U embriju matične se stanice postupno specijaliziraju za stvaranje svih stanica tijela.
Matične stanice postoje u tkivu odraslih osoba radi regeneriranja određenih tjelesnih stanica tijekom života.
Ljudske matične stanice izdvojene su iz:
• embrija
• nekih tkiva odraslih osoba (npr. koštane srži)
• krvnih stanica pupkovine iz placente
• plodne vode
Znanstvenici mogu izolirati matične stanice i neograničeno ih dugo čuvati u laboratoriju. Mogu potaknuti promjenu nekih matičnih stanica u specijalizirane stanice, primjerice živčane, kožne ili krvne stanice.
Matične stanice – ili specijalizirane stanice dobivene iz matičnih stanica – mogu usporiti ili čak zaustaviti neke degenerativne bolesti, popraviti oštećena tkiva ili izliječiti opekline.
Degenerativne bolesti mogu utjecati na osobe bilo koje dobi, od djetinjstva do starosti. One obuhvaćaju:
• Parkinsonovu bolest
• dijabetes
• cističnu fibrozu
• multiplu sklerozu
• mišićnu distrofiju
• hepatitis
• osteoporozu
Istraživanja na terenu u ranoj su fazi. Jednog dana matične stanice mogu dovesti do terapija zamjenom stanica, no nije poznato koliko bi takve terapije bile učinkovite.
Embrionalne matične stanice obično se uzimaju iz embrija stvorenih oplodnjom in vitro. Stanice se uzimaju kada je embrij star otprilike tjedan dana; ima 30-150 nediferenciranih stanica i mjeri 0,14 milimetara. Embrij se potom uništava.
U umjetnoj oplodnji viškovi embrija nastaju ako se postupkom dobije više embrija nego što par želi implantirati. Trenutno je u Europi pohranjeno stotine tisuća takvih embrija koji će biti uništeni.
U umjetnoj oplodnji viškovi embrija nastaju ako se postupkom dobije više embrija nego što par želi implantirati. Trenutno je u Europi pohranjeno stotine tisuća takvih embrija koji će biti uništeni.
Matične stanice moguće je pronaći u tkivima odraslih osoba kao što su koštana srž i mozak. Malo ih je te ih je često teško izdvojiti.
Matične stanice odraslih obično stvaraju tek nekoliko vrsta stanica vezanih uz određeni dio tijela (npr. koštana srž stvara različite vrste krvnih stanica, ali ne i stanice jetre).
Inducirane pluripotentne matične stanice (iPS stanice) vrlo su slične embrionalnim matičnim stanicama. One se dobivaju reprogramiranjem stanica odraslih te ih je moguće koristiti za rast svih različitih specijaliziranih stanica tijela. Iz iPS stanica i embrionalnih stanica domaćina moguće je uzgojiti cijelog miša.
Matične stanice po rođenju se nalaze u krvnim stanicama pupkovine. Više ih je od matičnih krvnih stanica odraslih, lakše ih je dobiti, a rizik da ih tijelo odbije je manji. No nedavna istraživanja sugeriraju da uzrokuju rak kada ih se koristi za liječenje bolesti.
Kada bi krvne stanice iz pupkovine u placenti bilo moguće pretvoriti u druge vrste stanica, krv iz pupkovine bilo bi moguće smrznuti pri rođenju i pohraniti u "banku" da bi bila dostupna za terapiju matičnim stanicama kasnije tijekom života. Proteći će još mnogo vremena do razvoja ovakvih terapija, a zbog tehničkih zapreka i troškova one možda neće biti praktične.
Tijekom ljudskog razvoja embrij se implantira u utrobu otprilike 7 dana nakon oplodnje, a tada počinje i prva faza diferencijacije stanica. Prvi znaci razvoja živčanog sustava pojavljuju se nakon 14 dana. To je pravna granica za istraživanja na embrijima
Prije nego što embrij dosegne 14 dana starosti, što predstavlja granicu za istraživanje, može se podijeliti u blizance. Otprilike polovica embrija ili čak i više biva pobačena prirodnim putem zbog spontano nastalih genetskih abnormalnosti kao što su dodatni kromosomi u DNK.
U nekim državama EU nije dopušteno istraživanje embrionalnih matičnih stanica. Neke države dopuštaju istraživanja samo na embrijima koji su nastali kao višak tijekom umjetne oplodnje. Velika Britanija dopušta stvaranje embrija za istraživanja matičnih stanica, uključujući stvaranje kloniranih embrija.
U Velikoj Britaniji kloniranje ljudskog djeteta nije legalno (reproduktivno kloniranje), no legalno je klonirati ljudski embrij i dopustiti njegov rast tijekom 14 dana radi stvaranja matičnih stanica (terapeutsko kloniranje). Razlika je u svrsi, a ne u procesu.
Ljudsko-životinjske hibridne embrije moguće je stvoriti uklanjanjem genetskog materijala iz životinjske jajne stanice i njegovom zamjenom ljudskom DNK. Godine 2008. nekim je istraživačima u Velikoj Britaniji dopušteno stvaranje ovakve vrste hibrida za istraživanja.
Cilj terapeutskog kloniranja jest sprječavanje odbacivanja matičnih stanica u tijelu bolesnika kao stranog tkiva. Stanice se dobivaju iz kloniranog embrija koji se stvara iz vlastitih stanica bolesnika.
Tijekom terapeutskog kloniranja stanice se uzimaju iz tijela bolesnika i spajaju s ljudskom jajnom stanicom iz koje je uklonjen DNK. Time se dobiva klonirani embrij bolesnika.
Iz društvenih je razloga granica za pobačaj postavljena na 24 tjedna. Pobačaj iz medicinskih razloga legalan je tijekom cijele trudnoće (38-40 tjedana).
Tijekom 2004. propala je zabrana kloniranja koju su donijeli Ujedinjeni narodi. Sve države podržavaju zabranu reproduktivnog kloniranja (stvaranja djeteta pomoću tehnika kloniranja), no neke su željele zabraniti istraživanja s kloniranim embrijima, što je u drugim državama dopušteno.
Fetus razvija moždane strukture do desetog tjedna. Iz društvenih je razloga pobačaj ograničen na 24 tjedna starosti fetusa, kada on počinje reagirati na svjetlo, zvuk i druge senzorne podražaje. Pravna granica za istraživanje embrija iznosi 14 dana.
Znanstvenici sada mogu manipulirati stanicama dobivenim iz kožnih stanica odraslih da bi ih u laboratoriju vratili u embrionalno stanje. Taj je postupak mnogo jednostavniji i učinkovitiji od kloniranja.
Prema židovskom zakonu embrij se ne smatra "ljudskim životom" prije nego što prođe 40 dana od oplodnje. Stoga je uzimanje stanica iz embrija moralno neutralno.
- Protiv: ljudski život započinje u jednostaničnoj fazi.
- Za: prema razvojnom pristupu sv. Tome Akvinskog: Bog postupno uvodi ljudsku dušu u embrij: najprije vegetativnu dušu, potom osjetljivu, a potom ljudsku.
On obuhvaća širok raspon gledišta od potpunog protivljenja istraživanju embrionalnih matičnih stanica do prihvaćanja terapeutskog kloniranja.
Prema muslimanskom zakonu, embrij prima dušu tek u četvrtom mjesecu trudnoće. Dakle, prema većinskom muslimanskom zakonu istraživanje matičnih stanica moralno je neutralno
Issue cards
Ako je moguće iskoristiti snagu embrionalnih matičnih stanica te ako nas protivnici u tome ne spriječe, možemo potencijalno izliječiti širok raspon trenutno neizlječivih smrtonosnih bolesti.
Kada počinje ljudski život?
WhKoji bismo status trebali dodijeliti 14-dnevnom embriju:
• skupina stanica;
• potencijalno ljudsko biće;
• oblik života;
• potpuni ljudski život sa svim pravima koje ima i ljudsko dijete?
Je li mogućnost budućeg liječenja trenutno neizlječivih bolesti dovoljno opravdanje za dopuštanje istraživanja matičnih stanica pomoću ljudskih embrija?
Tijekom istraživanja embrionalnih matičnih stanica uništavaju se embriji mlađi od 14 dana. Neki tvrde da nije prihvatljivo uništiti novi život, pa čak i da bi se spasio život bolesne osobe. Kako pronaći ravnotežu?
Koliko su važne moralne vrijednosti prošlosti? Bismo li trebali biti njima vezani ili bismo trebali prilagoditi naše moralne vrijednosti promjenama vremena?
Žrtvujemo li duboko ukorijenjene ljudske vrijednosti pod pritiskom znanstvenih inovacija? Ili možemo pronaći dobru ravnotežu?
Je li pogrešno stvarati embrije samo za istraživanje matičnih stanica? Što s korištenjem embrija koji su višak od umjetne oplodnje ili odabira embrija, a koji bi inače bili uništeni?
Ako stvorimo embrije da bismo ih koristili kao izvor matičnih stanica, znači li to da s embrijima postupamo kao s resursima za dobivanje rezervnih dijelova? Ako je tako, je li to u redu ili ne?
Bismo li trebali dopustiti umjetnu oplodnju (IVF ili djecu "iz epruvete") i/ili PGD (odabir embrija radi izbjegavanja ozbiljnih genetičkih bolesti)?
Približava li nas stvaranje i korištenje kloniranih embrija i reprogramiranih stanica stvaranju klonirane ljudske djece?
Bismo li sada trebali provoditi istraživanja s kloniranim embrijima? Ili bismo trebali pričekati dok u potpunosti ne istražimo potencijal matičnih stanica uzetih iz embrija koji su nastali kao višak tijekom umjetne oplodnje ili iz tkiva odraslih osoba? Bi li sposobnost reprogramiranja stanica trebala promijeniti naše mišljenje o korištenju embrionalnih matičnih stanica?
Bismo li trebali znanosti nametati moralna ograničenja? Što ako, primjerice, dopustimo samo istraživanja neembrionalnih matičnih stanica? Kako to može utjecati na napredak istraživanja? Utječe li to na vaše moralno stajalište?
Temelje li se ograničenje istraživanja embrija starosti 14 dana i ograničenje pobačaja fetusa starih do 24 tjedna na znanosti ili su to tek proizvoljne pravne granice?
Predlaže se da UN zabrani kloniranje ljudi. Bi li društvo trebalo ograničiti određene primjene znanosti? Ili će se uvijek provoditi ono što je moguće provesti?
Tko treba sudjelovati u razvoju tehnologija za rukovanje matičnim stanicama i terapijama – vlada, privatne tvrtke, fondovi ili zaklade i akademske institucije?
Je li novac za sva istraživanja matičnih stanica potrebno iznova dodijeliti budžetu za pomoć stranim zemljama radi povećanja osnovne zdravstvene njege u siromašnim zemljama?
Hoće li te tehnologije smanjiti ili povećati globalni jaz između bogatih i siromašnih?
Matične stanice odraslih već se koriste u liječenjima, primjerice pri presađivanjima koštane srži kod leukemije. Sva istraživanja matičnih stanica mogu olakšati razumijevanje načina funkcioniranja matičnih stanica. Utječe li to na vaš stav o istraživanju embrionalnih matičnih stanica?
Dajemo li osobama koje pate od degenerativnih bolesti lažnu nadu u izlječenje?
Koliko je opravdano provođenje kontroverznih istraživanja s embrijima da bi populacija koja stari živjela dulje? Što ako nije moguće znatno poboljšati kvalitetu života u vrlo staroj dobi?
Postoji li krajnja granica za medicinska istraživanja? Postoji li točka u kojoj moramo prihvatiti vlastitu smrtnost i realnost patnje?
Koliko je zakonodavstvo demokratično glede tih pitanja te koliko bi trebalo biti demokratično?
Čak i u medicini istraživači ne smiju izmišljati pravila da bi ona odgovarala njihovih ciljevima. Društvo ima pravo reći što bi trebalo ili što ne bi trebalo istraživati. Koliko to daleko smije ići? Koliki bi nadzor nad istraživanjem trebalo imati društvo?
Istraživanje matičnih stanica ima velik potencijal za liječenje ozbiljnih bolesti. No gdje bismo trebali pronaći sredstva za važna istraživanja? Tko bi trebao platiti skupi proces stvaranja matičnih stanica za svakog bolesnika i specijaliziranih stanica za liječenje bolesti?
Inducirane pluripotentne matične stanice (iPS stanice) potencijalno se mogu koristiti za stvaranje mnogo kloniranih beba iz stanica odrasle osobe. Kojim je propisima potrebno regulirati razvoj i primjenu istraživanja iPS stanica? Kakve je zakone moguće donijeti za budući razvoj?
Ako propisi i zakoni strogo reguliraju istraživanje, postoji li opasnost da znanost postane previše političko pitanje? Koliki bi utjecaj trebali imati nespecijalizirani politički lobisti?
Story cards
Policies
Istraživanje matičnih stanica mora se provoditi isključivo na stanicama odraslih osoba ili matičnim krvnim stanicama iz pupkovine.
Osim matičnih stanica odraslih ili krvnih stanica pupkovine, moguće je istraživati i matične stanice dobivene iz embrija mlađih od 14 dana koji su "višak", a inače bi bili uništeni.
Osim kako je navedeno u 2. točki, istraživanje matičnih stanica moguće je provoditi na embrijima koji su stvoreni putem umjetne oplodnje posebno za istraživanje.
Osim kako je navedeno u 3. točki, embrije je moguće klonirati za istraživanje matičnih stanica.
FUND is a project funded by the European Commission (